Pasja zemlja

Da je u „Pasjoj zemlji“ Crnoj Gori, kako je u svojoj pjesmi nazva Jevrem Brković, sve moguće, još jednom smo se uvjerili, prije nekoliko dana. Na promociji knjige o genocidu u Srebrenici „Eho iz haških sudnica – glasovi svjedoka“, novinarke Ajše Hafizović Hadžimešić. Kojoj su prisustvovale i srebreničke majke.

Tada su pojedini lideri i članovi Evropskog saveza dočekali Majke Srebrenice i njihove domaćine, umjesto tišinom i dubokim naklonom – primitivnom galamom i transparentima. Preciznije rečeno: galamom rulje.

I to prije nego što su izgovorile jednu jedinu riječ o knjizi, koja predstavlja autentična svjedočanstva očevidaca, koji su imali hrabrosti da izađu pred Međunarodni sud pravde u Hagu i svjedoče o ratnim zločinima u Srebrenici.

Galama umjesto tišine

Uz obrazloženje: organizator promocije, Bošnjačka stranka, tako zloupotrebljava žrtve, jer je u Skupštini glasala za partnere i ministre, koji su negatori genocida.

Drugim riječima, Majke Srebrenice ne shvataju da su obmanute i politički izmanipulisane. Što su, eto, iskoristili bezdušnici iz Bošnjačke stranke.

Potom ES-ovci objašnjavaju da njihov protest nije bio usmjeren protiv srebreničkih heroina i glavnog podgoričkog imama Džema Redžematovića, već protiv, kako kažu, saradnje Bošnjačke stranke sa Andrijom Mandićem i strukturama koje negiraju zločin.

I tako ispadoše veći Bošnjaci od nesrećnih Majki Srebrenice, čiji su domovi utrti.

No, ako je to doista tako, zašto nisu otmeno i bogobojažljivo pozdravili Majke Srebrenice, a skupštinsku govornicu i medije iskoristili da predoče svoje neslaganje sa Bošnjačkom strankom.

I zašto nisu pošli da demonstriraju ispred prostorija partije Andrije Mandića ili Bošnjačke stranke!? A ne ispred objekta gdje se održava promocija knjige o genocidu u Srebrenici!? I pred nesrećnim majkama, koje su u srebreničkom infernu izgubile sve muške glave.

Predsjednica tog udruženja Munira Subašić je tokom srebreničkog masakra, izgubila najmlađeg sina, muža, 22 člana uže i više od 50 članova šire porodice.

Tako „zavedene i neznavene“ Majke Srebrenice, primali su u posjete i sa njima razgovarali, najznačajniji svjetski i evropski državnici. Kao i najveći intelektualci našega doba: filozofi, pisci, režiseri, glumci…

Papa Franjo, Bil Klinton, Kralj Čarls, Vilijam Hejg… sa naših prostora predsjednici država Stipe Mesić i Milo Đukanović, te mnogi drugi. Svaki od njih je obilježio svoju epohu i za života se svrstao u istorijske ličnosti.

Oni se sa ovim hrabrim ženama, siguran sam, nisu sastajali da bi sticali jeftine političke poene, već su to činili zbog dubokog poštovanja, uvažavanja i saosjećanja sa njihovim stradanjem. Osuđujući na taj način i srebrenički genocid.

Redovno su pozivane i da govore pred zvaničnicima Vijeća Evrope i Evropskog parlamenta u Strazburu i Briselu.

Uoči usvajanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici, Majke Srebrenice su pozvane u sjedište UN-a u Njujorku, ne da bi tamo neko politički profitirao, već da bi na Generalnoj skupštini UN-a, držale govore pred svjetskim državnicima i diplomatama.

Uz to, slavna holivudska glumica i bivša ambasadorka UNHCR-a Anđelina Džoli javno je lobirala da Majke Srebrenice dobiju Nobelovu nagradu za mir. No, to je blokirao jevrejski lobi.

Moralna klopka

U čitavoj ovoj ružnoj priči, nije jasno kako je u tu moralnu klopku upao doajen savremene crnogorske politike i stari politički vuk. Duško Marković. Najiskusniji lider Evropskog saveza – čijim su plakatima mahali protestanti ovog degutantnog događaja. Ako je za to znao. A trebalo bi.

Za razliku od pojedinih demonstranata, Marković nakon bolnog, ali gospodskog napuštanja DPS-a i osnivanja svoje stranke, nikada nije izgovorio niti jednu riječ protiv svoje bivše partije i kolega. Bar da ja znam. A čuo bih.

I prosto, da citiram njegovu čuvenu krilaticu, „ne želim da vjerujem“ da je išta imao sa ovim ružnim događajem. Baš kao ni drugi osnivači tog saveza Damir Šehović, Ivan Vujović, Vatroslav Belan.

Pogotovu zbog činjenice da i oni vjerovatno znaju da su u poklanoj Bosni, državnu vladu, odnosno Vijeće Ministara BiH, često činili predstavnici SDA, SDS-a i HDZ-a. Koji su se nekoliko godina ranije, međusobno gledali preko mušice. Inače, Bosne i Hercegovine ne bi bilo.

Kako god, čak i u pasjoj zemlji ili zemlji čuda Crnoj Gori, gotovo nevjerovatno zvuči činjenica da lideri jednog pokreta ili jedne minijaturne stranke, protestuju protiv politike druge stranke, ne na najprikladnijem mjestu – u parlamentu, što je ustaljena praksa u čitavom demokratskom svijetu, već na promociji knjiga. I to o genocidu. I pred očima nesrećnih žena čija su djeca, braća, očevi, muževi, rodbina, komšije poklani u Srebreničkom paklu.

Što je velika svinjarija.