Ljaljo Non Gratis
Da je Crna Gora zemlja čuda pokazuje i najnoviji primjer Alekse Bečića, potpredsjednika Vlade za bezbjednost, odbranu, borbu protiv kriminala, unutrašnju politiku… I bogzna čega sve još.
Bečić se, naizgled, ničim izazvan žestoko obrušio na bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića, odnosno njegovog advokata Marjana Markovića. Jer se „drznuo“ da izjavi kako „Hrvatska protiv Milivoja Katnića ne vodi bilo kakav krivični postupak za krivično djelo ratnog zločina.“
Što je, kao mletačka strijela, posred srca pogodilo pravdoljubivog Aleksu Bečića.
Kojeg je, kao što znamo, u svojstvu crnogorskog vicepremijera susjedna Hrvatska nedavno stavila na „crnu listu“. I zabranila mu ulazak u tu državu, proglašavajući Aleksu Bečića, zvanog Ljaljo, personom „non gratis“. Što bi rekao bivši premijer Zdravko Krivokapić. I to zbog Ljaljove uloge u donošenju „Rezolucije o genocidu u Jasenovcu“, nedavno usvojene u crnogorskom parlamentu.
A, onda je Ljaljo Non Gratis odlučio da, poput kakve moralne gromade, održi lekciju Hrvatima o Ženevskim konvencijama, to jest o pravilima ratovanja i poštivanju međunarodnog prava.
Ekspresno je uslijedio ferman iz Kabineta potpredsjednika Vlade Bečića, to jest reagovanje na izjavu advokata Markovića. Koji je, pozivajući se i na istraživanja uglednog hrvatskog advokata Anta Nobila, eksplicitno izjavio da „Hrvatska ne vodi i nije vodila bilo kakav postupak protiv Milivoja Katnića“. Poentirajući da se tu radi o klasičnom političkom procesu i progonu njegovog klijenta.
Kršeći sva načela presumpcije nevinosti, potpredsjednik crnogorske Vlade za bezbjednost Aleksa Bečić je, morališući s dajbabskih visina, prije svakog suđenja presudio Milivoju Katniću „da je postupao suprotno odredbama IV Ženevske konvencije o zaštiti građanskih lica za vrijeme rata…“
Što, na prvi pogled, može da začudi od čovjeka koji je prošao mnoge medijske golgote. No, ako se zagrebe ispod površine, čini se da je Ljaljo Non Gratis vidio dobru priliku u „svezanom Milivoju Katniću“ da se dodvori „naivnim i neobaviještenim“ Hrvatima.
Pa da tako opere uprljane ruke od „Deklaracije o genocidu u Jasenovcu“, te raznih nepočinstava i ratnih zločina koje su crnogorski rezervisti počinili na „Dubrovačkom ratištu“.
Među njima su bili kasnije viđeniji osnivači velikosrpskog SNP-a Momira Bulatovića, iz čijeg se političkog šinjela iznjedrio i mali Ljaljo.
Držeći se politike svojih ideoloških tvoraca i idola, Aleksa Bečić je dogurao do potpredsjednika aktuelne crnogorske Vlade, ali i do toga da se nađe na crnim listama članica EU.
Hrvatska je, dakako, samo prva rampa u tom procesu. Gdje će se na takvim listama, pored Alekse Bečića, Andrije Mandića i Milana Kneževića uskoro naći i mnogi drugi.
Živi bili, pa vidjeli.
