Radončić: Šansa da se Crna Gora konačno suoči sa prošlošću
Piše: Tamara Nikčević
Primjer loše sprovedene istrage je zločin u Kaluđerskom lazu, mjestu blizu Rožaja, u kojem su pripadnici tadašnje Vojske Savezne Republike Jugoslavije, tokom NATO intervencije na tu zemlju 1999. godine, ubili 22 i ranili sedam civila albanske nacionalnosti. Ti su ljudi, među kojima djeca, žene i starci, sa Kosova stigli u Crnu Goru, bježeći pred vojnim i paravojnim formacijama pod komandom tadašnjeg predsjednika SRJ Slobodana Miloševića.
Pozdravljam najavu crnogorskog Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) da ponovo formira krivične predmete povodom ratnih zločina počinjenih devedesetih godina prošloga vijeka na teritoriji Crne Gore. Nadam se da će se ovi procesi sprovesti profesionalno i uz striktno poštovanje zakona.
Ovako je za RTK Live višestruko nagrađivani crnogorski novinar, pisac, scenarista i reditelj dokumentarnih filmova posvećenih zločinima devedesetih Šeki Radončić prokomentarisao to što je, po nalogu Glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića, Specijalno državno tužilaštvo Crne Gore nedavno najavilo obnavljanje krivičnih postupaka povodom ratnih zločina počinjenih u Morinju, Bukovici i Kaluđerskom lazu, kao i o zločinu deportacije izbjeglica iz Herceg Novog. Svi ovi zločini počinjeni su u periodu od 1991. do 2006. godine, dok je Crna Gora bila dio Savezne Republike Jugoslaviji i dok je na čijem čelu bio predsjednik Slobodan Milošević.
IZVJESNE REZERVE
Radončić za RTK Live kaže da ima izvjesne rezerve u odnosu na tužioce, budući da su, kako kaže, građani Crne Gore bili u prilci da vide kako tužilac Novović sprovodi pravdu u slučajevima ”suočavanja sa korupcijom i kriminalnom”.
”Svojevremeno sam javno polemisao sa prethodnim Vrhovnim državnim tužiocem Ivicom Srankovićem zbog toga što, smatrao sam, nije valjano sproveo istragu o ratnom zločinu deportacije. Veoma bih cijenio ako bi se u ovoj akciji SDT-a utvrdila komandna odgovornost svih oficira, vojnika i policajaca koji su učestvovali u ratnim zločinima i izvan teritorije države Crne Gore, ne samoj u Crnoj Gori”, kaže Radončić.
On se pita zašto je Glavni specijalni tužilac Vladimir Novović previdio napad JNA i crnogorskih rezervista na Dubrovnik 1990. godine.
”Tih sam godina pisao o zločinima JNA i njegovih oficira prilikom agresije na Dubrovnik. Konkretno, nakon novinskih tekstova u kojima sam tražio odgovornost generala Pavla Strugara, kasnije osuđenog u Hagu zbog ratnih zločina na dubrovačkom ratištu, kao i njegovog zamjenika Radomana Damjanovića, koji je, uoči deportacije u Haški tribunal preminuo, osuđen sam na dva mjeseca zatvora, kao i na to da ”žrtvama“ isplatim nedostižnih 174 hiljade njemačkih maraka. Srećom, kazna koju sam dobio zbog pisanja o tim zločinima, koji su i jedna od najsramnijih stranica crnogorske istorije, nikada nije izvršena”, kaže Radončić.
Autor brojnih nagrađavanih dokumentarnih filmova kaže da bi bilo ljekovito ako bi se Crna Gora, tri decenije nakon ratova, konačno suočila sa svojom prošlošću, odnosno sa onim što se činilo u ime njenih građana.
„U sklopu najavljene akcije SDT-a, nadam se da će konačno biti pokrenuta istraga o odgovornosti crnogorskih novinara i medija za ratno huškanje devedesetih”, poručio je Radončić.
SPECIJALNI ISTRAŽNI TIMOVI
Sa druge srane, SDT Crne Gore je javnost nedavno obavijestilo o tome da su, u skladu sa Zakonom o Specijalnom državnom tužilaštvu, u novoformiranim predmetima obrazovani i specijalni istražni timovi, koji će, pored ostalog, vršiti analizu ranije formiranih krivičnih predmeta povodom istih događaja u kojima su krivični postupci pravosnažno završeni, uz obavezu da pribavljaju i nove dokaze, ali i da vrše pretragu baze podataka Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove.
„Donošenjem planova postupanja, u čijoj izradi je učestvovala i radna grupa koju je obrazovao i kojom je rukovodio glavni specijalni tužilac, Specijalno državno tužilaštvo započelo je sa ispunjavanjem obaveza u skladu sa Strategijom za istraživanje ratnih zločina 2024-2027. godine i pratećim Akcionim planom za sprovođenje Strategije za istraživanje ratnih zločina 2024-2025. godine“, saopštio je SDT.
Nova Strategija za istraživanje ratnih zločina 2024–2027. godine, kao i prateći Akcioni plan, predviđaju da se u navedenom periodu ponovo otvore stari predmeti koji nijesu adekvatno procesuirani, kao i veću transparentnost Specijalnog državnog tužilaštva u odnosu na rad na ratnim zločinima.
Jedno od završnih mjerila u Poglavlju 23 pregovora sa EU odnosi se na postupanje zemlje u vezi sa ratnim zločinima.
JEDANAEST PRESUDA ZA RATNE ZLOČINE
Za ratne zločine izvršene na prostoru nekadašnje Jugoslavije tokom ratova devedesetih, Crna Gora je, tokom proteklih 26 godina, pravosnažno osudila 11 osoba, što je manje od trećine optuženih. U tri predmeta (Bukovica, Deportacija, Kaluđerski laz) optužnice su pale, jer su svi okrivljeni oslobođeni, iako su žrtve tih zločina nesporne i zaslužuju pravdu. Od petorice osuđenih u predmetu Klapuh, samo jedan je izdržavao kaznu. Nijesu temeljno istraživani zločini na dubrovačkom ratištu, kao ni djelovanje tzv. vikend ratnika, bez obzir na izričite preporuke eksperta Evropske komisije Mauricija Salustra iz 2014. godine, podsjeća podgorička Pobjeda.
Primjer loše sprovedene istrage je zločin u Kaluđerskom lazu, mjestu blizu Rožaja, kada su pripadnici tadašnje Vojske Savezne Republike Jugoslavije, tokom NATO intervencije na tu zemlju 1999. godine, ubili 22 i ranili sedam civila albanske nacionalnosti. Ti su ljudi, među kojima djeca, žene i starci, sa Kosova stigli u Crnu Goru, bježeći pred vojnim i paravojnim formacijama pod komandom tadašnjeg predsjednika SRJ Slobodana Miloševića.
Loše sprovedena istraga razlog je što niko nije odgovarao za zločin u Kaluđerskom lazu. Viši sud u Bijelom Polju nije utvrdio ko je od vojnika VJ pucao na civile, ni ko je izdao naređenje, pa je 2013. sve optužene oslobodio zbog nedostatka dokaza. Usljed presude koju su potvrdili i Apelacioni i Viši sud, porodice žrtvava, zbog zastarjelosti, nisu ostvarile naknadu štete.
Ubrzo nakon zločina u Kaluđerskom lazu, Haški tribunal podigao je optužnicu za ratne zločine protiv Slobodana Miloševića i gotovo kompletnog državnog, političkog, vojnog i policijskog vrha Srbije, i to zbog zločina koje su srpske policijske, vojne i paravojne snage počinile u Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Gotovo svi su pravosnažno osuđeni. Bivši predsjednik SRJ Slobodan Milošević preminuo je u Haškom tribunalu prije izricanja presude, 11. marta 2006.
