Dileme nema: klerofašistička vlada premijera Zdravka Krivokapića, koja je od Crne Gore za samo 13. mjeseci napravila pravu Hirošimu, je pala!

Ta brojanica tzv. ministara-apostola je pukla i raznizala se, i tu više nema tog Beograda i te Moskve koji je mogu sastaviti. A sve će se formalizovati narednog, 4. februara.

No, u Crnoj Gori se sada vodi teška i presudna bitka u čijem će dvorištu ostati politički leš premijera Zdravka Krivokapića. Prosrpski i proruski DF, predvođen Andrijom Mandićem i Milanom Kneževićem, kojima se još sudi za učešće u pokušaju državnog udara u Crnoj Gori 2016. godine, te prosrpske Demokrate Alekse Bečića, pošto-poto pokušavaju pomenuti leš ostaviti u dvorište Vladimira Jokovića, lidera, takođe prosrpskog SNP-a. Optužujući ga da je izdao izbornu volju naroda 2020. godine.

Što podrazumijeva volju Srpske pravoslavne crkve (SPC), Beograda, Moskve i crnogorskih Srba. Koji su formalno predvođeni premijerom Zdravkom Krivokapićem za vrijeme svoje vladavine sve učinili da od Crne Gore naprave Republiku Srpsku.

U čijem dvorištu će ostati leš

No, činjenice govore sljedeće: aktulenu Vladu u Skupštini Crne Gore obaraju opozicioni poslanici, dakle poslanici Đukanovićevog DPS-a, manjinskih naroda i poslanici URE, predvođeni potpredsjednikom vlade Dritanom Abazovićem. Koji je, može se mirno reći, suprotno volji svoga članstva, nakon prošlih izbora ušao u četničko kolo iz kojeg sada pokušava izaći, podržavajući inicijativu opozicije i za smjenu predsjednika Skupštine Alekse Bečića.

Svjestan svog pada i Bečić je potom optužio buduću skupštinsku većinu, koja bi formirala manjinsku vladu, za izdaju izborne volje naroda, ili preciznije ciljeva srpskog sveta iliti „velike Srbije“

S druge strane, Krivokapićeva vlada je podnijela inicijativu za smjenu Abazovića, i što je važnije, zahtjev za skraćenje mandata Skupštini i ekspresno raspisivanje vanrednih izbora, koji bi se održali u maju.

Zadržati kontrolu

Razlog je jasan: Krivokapić želi da do održavanja vanrednih izbora zadrži kontrolu u ministarstvima, policiji i tajnoj policiji, državnim organima itd.

Krivokapić je svjestan činjenice da će, ako bude formiranja manjinske vlade, i održavanje izbora u septembru, dotad izgubiti svu moć, a neki od njegovih ministara vjerovatno završiti iza brave zbog višemilionskih pronevjera.

Kako bi se to spriječilo, velikosrpska osovina Krivokapićevih Demohrišćana u osnivanju – Bečićevih demokrata -Demokratskog Fronta, podržana iz okruženja i Moskve, pokušava dići Srbe u Crnoj Gori na novi ustanak protiv, a novi Vuk Branković je Vladimir Joković, čije glasače žele prigrabiti. Što može, ako se ovako nastavi, po prvi put u Crnoj Gori dovesti do unutarnacionalnih sukoba između braće Srba, odnosno do toga da udari Srbin na Srbina. A već su njihova protestna okupljanja počela po Crnoj Gori. I, što je indikativno, glavna meta nije Dritan Abazović koji obara vladu, već Vladimir Joković.

Kvaka je u sljedećem: Jokovićevi glasovi nisu potrebni za rušenje Krivokapićeve klerofašističke vlade, ali bi glasovi njegovih poslanika omogućili novoj vlasti tropetinsku većinu u parlamentu, a time i deblokadu rada crnogorskog parlamenta, odnosno izbor sudija Ustavnog i apelacionog suda, izbor vrhovnog državnog tužioca, te izglasavanje brojnih odluka koje bi deblokirale najvažnije državne organe i njihove poluge u Crnoj Gori.

Saradnja Abazovića i Đukanovića?

O nekom političkom dilu između Đukanovića i Abazovića mislim da je prerano govoriti, samim tim što je do ovakve odluke Abazović najvjerovatnije došao zbog pritiska svoga članstva, koje je ipak građansko i crnogorsko, i uz najdobronamjernije sugestije zapadnih partnera Crne Gore. Naravno, ne treba podcijeniti ni pretpostavku da je u međuvremenu i sam Abazović postao svjestan činjenice da je svojim ulaskom u četničko kolo 2020. godine nanio ogromnu štetu i sebi i Crnoj Gori.

Đukanović, s druge strane, kao ozbiljan državnik, nema razloga da likuje. On je aktuelni predsjednik države, kakva god ona bila, a Crna Gora je opet na udaru agresivnih velikosrpskih bojovnika, koji prijete novim neredima, sukobima i obračunima.

Što Crnu Goru još više udaljava od ulaska u Evropsku uniju, od ozbiljnih investitora i investicija, stabilnosti i mira. Što je i strateški cilj Vučića, Dodika i Putina.