People without shame
Zbog otimanja tuđih zastava, kroz istoriju je širom svijeta palo bezbroj ljudskih glava. Od Amerike, Njemačke, Francuske… pa sve do male Crne Gore. Takve avanture se i danas skupo plaćaju, jer otimanje zastave predstavlja čin velikog poniženja onoga od koga se ona otima. Zbog toga, u današnje vrijeme, u tako rizične pohode idu samo klupski fanatici ili vjerski ekstremisti. Nerijetko i ubačeni agenti provokatori, koji žele da ustalasaju političku situaciju i iskompromituju pojedine države i državnike. Ali nikada novinari. Bar ne do sada.
Kako god bilo, kadeti prestižnog Univerziteta za prodaju laži “Miodrag Miško Perović” izveli su još jednu epsku predstavu o svojoj ugroženosti i napadima na njih. Ovoga puta glavnu rolu je odigrao ofucani novinar i glumac-amater Sead Sadiković. I to pred kamerama. Nadzornim.
Greške nema, crnogorska zastava koja se vijorila iz automobila, vidjeli smo, razjarila je Seada Sadikovića, kao crvena marama španskog bika. Izbezumljeni specijalac proruskih Vijesti nije mogao da se kontroliše: pojurio je za crnogorskom zastavom kao hrt za vještačkim zecom. Hitro je sustigao automobil, zgrabio zastavu, istrgao iz ruku njenog vlasnika i ukrao.
Prezirući činjenice, Novinar Napadač je potom ne trepnuvši obznanio da su njega, ničim izazvane, napale opasne crnogorske komite. Zlikovci gori od Karadžića i Mladića i svih srebreničkih koljača, “njih pet-šest”, su ga, kako tvrdi, izudarali tukući ga po glavi.
Potom je hrabri diverzant Vijesti pokazao gledaocima ukradenu crnogorsku zastavu na matičnoj televiziji. Drčno i ponosno, baš kao polumasni crnogorski rezervisti devedesetih šahovnicu na RTCG. Junački poručujući: “kod mene je, na sigurno”.
DRSKA KRAĐA ZASTAVE
Vrlo inteligentno: novinar se hvali da je ukrao zastavu. Tako je pružio priliku opljačkanim momcima da ga tuže zbog krivičnog djela drske krađe. Da je sreće, to bi već učinila stroga bjelopoljska tužiteljka, koja je za dvojicu gotovo golobradih mladića tražila pritvor od 30 dana.
Šteta je samo što se policija i tužilaštvo nijesu umiješali u svoj posao i napravili Sadikoviću alko-test. Što me ne čudi: isto se desilo, gotovo prije dvije godine, u podgoričkom Delta centru, kada je na autora ovih redova nasrnuo Milo Perović, rođeni brat Miodraga Perovića, upućujući mu najprizemnije prijetnje i šovinističke uvrede sa porukom da se seli za Tursku. Ta osoba je bila zemlja pijana, ili drogirana mržnjom. No, policija mu nije dala da duva. Na suđenju je i on tvrdio da je napadnut, ali su ga snimci sa nadzornih kamera demantovali. Poslije se pronijelo čaršijom da je Milo zaplakao kada je morao državi da uplati 1.200 eura kazne. Žao mu bilo para.
No, da obratimo pažnju na suštinu: suvlasnici Vijesti sada se iz petnih žila trude da falsifikujući istinu internacionalizuju napad na pljačkaša zastava i napadnutog napadača Seada Sadikovića. Kako bi iskamčili kakav strani grant i podigli relevantnost svojim moralno i tržišno uništenim Vijestima.
MAJSTORI LAŽI I PREVARE
Pošto se radi o majstorima laži, prevara i manipulacija, ne fali mnogo da “Slučaj Sadiković” dostigne nivo podvale i političko-medijskih manipulacija viđen u slučaju “Olivera Lakić”. Jer, suvlasnik najvećeg Regrutnog centra za spinovanje “Željko Rubljov Ivanović” krenuo je u novu ofanzivu: uporno zove predstavnike ambasada, inostranih novinarskih udruženja, kumeći ih i moleći, da osude “podmukli i ničim izazvani napad” na njegovog Sejda.
Prodavci laži, dakle, planiraju da njihov heroj Sejdo, postane nova Olivera. Podsjetiću: nakon što je Lakićka pogođena u mišić potkoljenice, Vijesti su izvele najjači propagandni udar optužujući Mila Đukanovića da stoji iza tog gnusnog čina. Potom se nadigla gotovo sva svjetska medijska sila, evropski i svjetski čimbenici da osude taj zločin, a Olji su u vizitu specijalnim letovima iz Brisela dolazili čelnici OEBS-a.
Takvu histeriju su vlasnici Vijesti iskoristili da Šekija Radončića optuže, da zna ko je pucao na tu “novinarku”.
Pa su, po toj direktivi, Olja Lakić i tadašnji gl. urednik Vijesti, Mihailo Jovović, podnijeli krivičnu prijavu Višem tužilaštvu u Podgorici protiv osvjedočenog borca protiv medijske mafije.
Kako bi ga diskreditovali i kriminalizovali.
Razlog: nakon razgovora sa članovima delegacije OEBS-a i doktorima KBC-a koji su posjetili Olju, Lovac na medijske zločince je zaključio da je hitac upozorenja ispaljen u Olj inu potkoljenicu vjerovatno došao iz kriminalnog, a ne političko-medijskog miljea. Tužiteljka Suzana Milić je nakon saslušanja “okrivljenog odbacila lažne i odvratne prijave medijskih spodoba. Izvinite što psujem.
BRUTALNA HAJKA UZ RUSKU POTPORU
No, brutalna hajka i halabuka Vijesti, NVO, opozicije, uz vještu rusku potporu, dala je grandiozan rezultat: “novinarka Olivera Lakić je te 2018. godine uvrštena među 20 najhrabrijih žena svijeta. Prestižno priznanja “Hrabra žena, kao i drugim dobitnicama, uručila joj je Melanija Tramp na svečanosti u Stejt departmentu. Na prijedlog, podrazumijeva se, Ambasade SAD u Podgorici. I na, pretpostaviti je, inicijativu osoba koje zapadne ambasade u CG godinama uspješno dezinformišu o medijskoj i političkoj situaciji u Crnoj Gori. Na štetu istine, a u svoju i korist Rusije. Kako bi poštopoto povezao slučaj Olje Lakić sa Sadikovićem, zaboravni prodavac laži Željko Ivanović u kampanji odbrane i unovčavanja Sadikovića, papagajski ponavlja i traži da se napokon otkriju napadači na Olju Lakić. Željko Rubljov želi tako podgrijati sto puta recikliranu priču o ugroženosti svojih novinara, koju je do sada mnogo puta prodao strancima.
Željko Ivanović opet prezire činjenice. A evo što one kažu:
Specijalni tužilac Saša Čađenović je, prije nekoliko mjeseci, na konferenciji za novinare, gdje je bila i ekipa Vijesti, obznanio: “Osnovano se sumnja da su Goran Rakočević, Luka Bulatović, Filip Bešović, Filip Knežević i Vesko Bubanja izvršili krivično djelo teška tjelesna povreda na štetu novinarke Lakić”.
Čađenović potom objašnjava da su Bubanja i Bešović kolima pratili Olju Lakić i da su javili Kneževiću da je sama.
“Nakon toga je Filip Knežević prišao otpozadi Oliveri Lakić i pucao joj u nogu… iz pištolja ‘revolver 6’, koji ne izbacuje čaure”, precizira Čađenović.
Nakon toga su, nastavlja tužilac, Bešović i Rakočević u spuškom zatvoru nudili 200.000 eura za ubistvo Olivere Lakić, jer je “ona nešto vidjela i zna nešto”.
Što zna i što je to vidjela, gdje i kada, a neće da kaže, jedna od zvanično najhrabrijih žena svijeta? I, ako je tada Lakićka bila na novinarskom zadatku, zašto o svojim saznanjima nije obavijestila čitaoce ili policiju.
Sada je sve jasno: nevina Olivera Lakić i njeni vlasnici su nadigli planetarnu buku kako bi otjerali sopstveni strah, spasili žive glave, a sve prebacujući na Mila Đukanovića. I, manjim dijelom, na moju malenkost lažno me prijavljujući tužilaštvu, kako bi meni začepili usta i uvukli u svoje blato. I sve debelo naplatili kod stranih sponzora.
BRISAČ IZ BRATSKE RUKE
Pokušavajući da podgrije Sadikovićev slučaj i unovči krađu zastave, Željko Ivanović takođe tvrdi kako nije kažnjen ni napadač na njegovu novinarku Jelenu Jovanović. Prećutkuje Željko Minhauzen da je Jelena Jovanović, tokom izborne noći u Nikšiću, dobila i to iz bratske ruke brisač po čelu, namijenjen policajcu. Osoba koja je to učinila već je procesuirana. Miloš Jeftić. I nije zli komita, već pristalica prosrpske liste “Za budućnost Nikšića”. Objavile Vijesti.
Kako bi se dodatno digle tenzije, u pomoć generalu Rubljovu uskočio je već pomenuti urednik Mihailo Jovović. Ovog puta sa pozicije budućeg Predsjednika komisije za ispitivanja napada na novinare. Na tu funkciju ga postavlja Vlada CG. Zna se i po čijoj direktivi.
Jovović je i prije zvaničnog ustoličenja sazvao vanrednu sjednicu Komisije zbog napada na Seada Sadikovića i Jelenu Jovanović, iako ona isključivo radi na osnovu dokumentacije koju im dostavi policija Tužilaštvo i Sud. A za to je prerano. Osuđujući ta dva gnusna napada Jovović je, u stilu Zdravka Krivokapića, konstatovao:
“Loše mi je kada vidim da kolege novinari pokušavaju da naprave krivca od Seja. On se samo branio od psovki i uvreda, a onda najgrublje napadnut što je uzeo zastavu. To je tako nepošteno prema kolegi”.
O tome je riječ: vlasnici i novinari Vijesti preziru činjenice. Smislit ih ne mogu. Mrze ih kao psi mačke.
Idemo dalje. Jovović, baš kao i Ivanović, izmišlja da je Jovanovićka napadnuta brisačem. Ona je kolateralna šteta napada na policajca, koji je gađan. Ali, kao đavo krst izbjegavaju da javno upitaju zašto nije otkriveno ko je za kafanskim stolom te Jelene Jovanović, samo desetak dana nakon ranjavanje Olivere Lakić, usred bijela dana, brutalno izrešetao i ubio “škaljarca” Miodraga Miga Kruščića.
Nakon čega je, saznaćemo koji mjesec kasnije, Jovanovićka zbrisala za Ameriku i mjesecima tamo boravila. Vijesti su o tome ćutale i ćute, umjesto da, kao i o drugim napadima na svoje novinare, stvarnim ili izmišljenim, žurno obavijeste čitaoce i međunarodnu javnost.
A istinoljubiva Jovanovićka bi, umjesto što se ovih dana javno žali na strukovne organizacije, jer nijesu osudile napad na nju brisačem, da objasni zašto nešto slično nije tražila kada je bila u mnogo opasnijoj situaciji. Ili, možda, na sastanku sa Krušćićem nije bila u svojstvu novinarke, koju su na zadatak poslali njene gazde, već kurira!? Ili je imala neku treću ulogu. Javnost ima pravo da zna.
PATOLOŠKI LAŽOV
A kakav je patološki lažov Sead Sadiković uvjerio se, na svom primjeru, i autor ovih redova. Koga je taj “novinar” lažno prijavio policiji da mu je prijetio ubistvom. I to smrtonosnom teledirigovanom SMS porukom. U kojoj je doslovce pisalo: “Samo da ti kažem da ćete ti, Slobodan Pejović i vlasnici Vijesti’ dobiti priliku da svoje gadosti izrečene večeras na TV Vijesti dokažete na sudu. Šeki “.
Poruka je, kao što se da zaključiti, uslijedila nakon što su dvojica ober lažova iznijeli brojne laži i uvrede na moj račun. No, Sadiković je žurno prijavio policiji da mu prijetim smrću, pa me postupajući po tom naređenju policija saslušavala u noći između 27. i 28. februara 2015. godine. Od 23.30 do 01.00 sat. Tužilaštvo je odbacilo tu lažnu prijavu, ali je i odbilo da Sadikovića procesuira zbog krivičnog djela lažno prijavljivanje.
Identično se desilo i sa krivičnim prijavama i njihovim podnosiocima koje su, po sličnom scenariju, protiv mene podnosili Esad Kočan, Milan Popović, Koča Pavlović, Slobodan Pejović, Veseljko Koprivica, Milka Tadić…
Sve ovo navodim kako bih upotpunio sliku djelovanja Ljudi Bez Stida koji uz pomoć medijskih spinova, laži i manipulacija uz podršku ljudi iz policije, tužilaštva, sudstva, bivše i sadašnje Vlade CG pokušavaju da laž pretvore u istinu, a istinu u laž.
Pored navedenog, Prodavci Laži sa preko 30 podnešenih tužbi protiv isključivo crnogorski orijentisanih medija traže više od 300.000 eura obeštećenja, pokušavajući tako da zadrže medijski monopol i unište konkurenciju.
Što sve zorno pokazuje da Crna Gora ne može da zaustavi medijsku mafiju bez pomoći međunarodne zajednice i stranih ambasada u CG. Prije svega, presijecanjem ruskih tokova novca, kao i dotoka novca ambasada, institucija i fondova zapadnih država u Crnoj Gori, koji završavaju u džepovima medijskih prevaranata i proruskih medija.
