SREĆNA NOVA ’48 (drugi dio)
Piše: Šeki RADONČIĆ
Da u razvaljenom crnogorskom pravosuđu ipak postoje sudije koje imaju profesionalnu hrabrost i ne podliježu psihologiji rulje i abazovštine, pokazale su, prošle sedmice, sudije podgoričkog Višeg suda Vesna Kovačević i Suzana Mugoša
Odolijevajući neviđenim političkim, medijskim i policijsko-tužilačkim pritiscima da se svako čije se ime spomene u Skaj aplikacijama mora ekspresno uhapsiti, do mile volje držati u istražnom zatvoru i osuditi, sudija Vesna Kovačević je, bez ikakvog kompleksa i pardona, vratila SDT-u optužnicu u slučaju gradonačelnika Budve Mila Božovića i još 20 osumnjičenih. Na popravku i dopunu istrage.
Pozivajući se na odluke Evropskog suda za ljudska prava, sudsko vijeće Vesne Kovačević, vrlo decidno objašnjava i zašto: optužnica ne sadrži jasne i valjane razloge da su okrivljeni osnovano sumnjivi da su izvršili krivična djela za koja su optuženi.
Optužnica bez konkretnih dokaza
Sud je, potom, naložio tužiocu SDT-a Jovanu Vukotiću da u roku od dva mjeseca dopuni istragu i ispravi greške u optužnici.
Među optuženima se, podsjećanja radi, pored Mila Božovića nalaze i nekadašnji pomoćnik direktora Uprave policije Dejan Knežević, službenik ANB-a Petar Lazović, te navodne vođe i pripadnici tzv. kavačkog i škaljarskog klana.
U prethodnom tekstu na ovu temu („Cigo sa šibacima“) predočio sam prve impresije sa ročišta, kojem sam prisustvovao kao posmatrač Crnogorskog helsinškog odbora (CHO), konstatujući da su sjajni advokati razbucali optužnicu SDT-a, kao djeca staru slikovnicu. No, to je sada i zvanično potvrdila hrabra sutkinja Vesna Kovačević i njeno sudsko vijeće sa članovima – sudijama Igorom Đuričkovićem i Nenadom Vujanovićem.
U svom Rješenju o vraćanju optužnice SDT-u naveli su, vjerovali ili ne, više od četrdeset primjedbi i zahtjeva koje SDT treba da odradi, kako mu ovakva optužnica ne bi pala.
Navest ću samo najdrastičinje primjere:
a) U optužnici nije navedeno kojim je konkretnim informacijama okrivljeni Milo Božović, kao poslanik u Skupšini CG i član Odbora za bezbjednost, imao pristup. I koje je to informacije odavao kriminalnoj organizaciji, jer nijesu navedeni konkretni dokazi. Baš kao ni konkretan sadržaj komunikacija ostvarenih preko Skaj aplikacija na koje se poziva SDT!? Što optužnicu u tom dijelu, precizirali su, „čini nejasnom i nepreciznom.“
Tužilac je promašio i godinu tvrdeći da je Božović bio član skupštinskog Odbora 2019-te. Što nije tačno, ali se tu, vjerovatno, radi o lapsusu preopterećenog tužioca.
b) Okrivljeni Ljubo Milović i Mileta Ojdanić su, kako tvdi SDT, novcem stečenim kriminalnom djelatnošću pokušali da na parlamentarnim izborima avgusta 2020. „utiču na glasače da ne izlaze na izbore.“ Stoga sud zahtijeva da SDT precizno navede, ko je tačno od dvojice okrivljenih i na koje glasače uticao. Odnosno, traži imena i prezimena potkupljenih glasača. Ako ih uopšte ima.
I zaključuje:„ovakvo paušalno navođenje podataka, bez navođenja dokaza i konkretizacije prepiske iz Skaj aplikacija – potpuno je nejasno i neprecizno“.
c) Gotovo nevjerovatno zvuči činjenica da je SDT optužio petoricu policijskih službenika (Stamatović, Bugarin, Lazović, Novaković i Popović) za „radnje mučenja suprotstavljenih članova klanova“, a da pri tom, kako ističe Sud, nije naveo „koga su to tačno mučili, na koji način, kada i gdje.“
d) Kada je u pitanju optužba za navodni šverc droge, precizira sud, u optužnici opet nijesu navedeni dokazi:
„U optužnici ostaje nejasno iz kojih to dokaza proizilazi osnovana sumnja da je vršena raspodjela opojne droge i način na koji se to radilo. Nejasno je i ko je, i koliko, unio droge u koju državu i za koga je unijeta. Za koju cijenu je prodata i kojim licima!?“
Uz to, naglašava sud, SDT ne navodi preciznu SKY ECC komunikaciju o tim radnjama i o navodnom transportu novca stečenog od prodaje kokaina.
Skaj prepiske potvrditi dokazima
e) Što se tiče optužbi za krivično djelo neovlaštene proizvodnje, držanja i stavljanja u promet opojnih droga ni tu SDT nije dobro prošao: Sud ističe da SDT za takve tvrdnje nije naveo konkretan dokaz, „već samo navodi da to proizilazi iz prepiske SKY ECC komunikacije okrivljenih i NN lica.“
No, tu nije kraj listi primjedbi Suda:
Sud ima veliku primjedbu i na optužbu SDT-a da je službenik UP Dejan Knežević odavao tajne podatke kriminalnim klanovima, jer u optužnici ne postoje „nikakvi dokazi koji bi ukazivali da je to Dejan Knežević radio“. Osim što SDT tvrdi da to proizilazi iz SKY ECC aplikacije, „bez navođenja tačnih i preciznih podataka o tome“. Što pokazuje da papir trpi sve.
f) Sud takođe konstatuje kako SDT tvrdi da je NN lice 23. decembra 2020. u vozilu „pežo“, preko Debelog Brijega iz Hrvatske unijelo u Crnu Goru 10. kg kokaina. To proizilazi iz navodne prepiske sa SKY ECC aplikacije između Ljuba Milovića i Radoja Zvicera. Međutim, Sud zahtijeva od Tužilaštva da „provjeri da li je navedeno vozilo, i sa kojim tablicama, ušlo tog dana u CG“. Kako bi se na taj način potvrdile Skaj prepiske okrivljenih Ljuba Milovića i Radoja Zvicera.
Što, može da ukazuje na krucijalnu činjenicu: ako se uvede ovakva sudska praksa u Crnoj Gori, koju očito zastupa sudija Vesna Kovačević i njeno vijeće, crnogorski sudovi će insistirati na tome da će tužilaštvo sve navodne kriminalne radnje vezane za Skaj aplikaciju morati potkrijepiti i konkretnim materijalnim dokazima počinjenog krivičnog djela.
g) Prosto je šokantno da SDT nudi kao dokaz policijske „Zapisnike o obavještenju prikupljenom od građana“, kao i službene zabilješke SPO o identifikaciji optuženih, pa Sud podučava tužioca da oni ne predstavljaju ama baš nikakav dokaz za Sud, te da je identifikacija lica obaveza SDT-a.
Da se ovaj tekst ne bi pretvorio u abecedu, ovdje ću stati sa navođenjem iskontruisanih i paušalnih optužbi na koje je Sud ukazao SDT-u. No, bitno je istaći da sudija Vesna Kovačević i članovi njenog Vijeća konstatuju da je neophodno otkloniti sve nedostatke, kako bi se „uopšte moglo meritorno odlučivati o donošenju eventualne odluke o opravdanosti ove optužnice.“
Što je svakako veliki doprinos utvrđivanju istine, fer suđenjima i pravednim presudama u današnjoj Crnoj Gori. Gdje istinu drže u šakama iskompromitovani političari, žuti mediji i kompromitovani policajci, po čijim se diktatima i agendama hapse ljudi i presuđuje im se prije svakog suđenja.
Novo hapšenje vijeka
Uz fanfare huškačkih Vijesti, trubu Dritana Abazovića i uz diple Filipa Adžića u Podgorici se, prošle sedmice, po nalogu SDT-a dogodilo još jedno „hapšenje vijeka.“ (Prvo je bilo, da se podsjetimo, hapšenje uglednog profesora Veselina Vukotića u „Slučaju Plantaže“ sa još petoricom članova Upravnog odbora i direktoricom te firme. Od čega nije bilo ništa)
Iza rešetaka je stavljen jedan od najvećih crnogorskih biznismena Aleksandar Aco Mijajlović. Čovjek bez ijedne mrlje u biografiji, humanista, filantrop, poznati sportski aktivista…
Uhapšen je na krajnje neprofesionalan i nesojski način. Ispred osnovne škole i pred očima dvoje maloljetne djece. Na koji način – predočio je njegov advokat Zoran Piperović:
„Uhapsili su ga ispred škole pred sinovima od četiri i osam godina i pred drugom djecom, što, kako je rekao Mijajlović, nije ni viteški, ni ljudski. Zamislite da vas neko hapsi pred djecom koja su dovoljno velika da ukapiraju šta se dešava i to pred njihovim drugarima”, ističe advokat.
Piperović je objasnio i da je njegov klijent rekao „da ako su htjeli da ga uhapse, mogli su da ga uhapse na bilo kom mjestu ili da ga pozovu, sam bi došao u policiju.“
Ali nisu: trebalo je Mijajlovića prikazati kao opasnog kriminalca, koji, gle čuda, ide po djecu u školu bez ikakvog obezbjeđenja i tjelohranitelja. Formacijski gledano, mjesto i način hapšenja određuje šef Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO). U ovom slučaju to je Predrag Šuković. Kojeg bije glas da faulira s leđa.Što govori da smo daleko od uređenog svijeta: Američki istraživački institut (IRP) sproveo je obimnu analizu o djeci koja su prisustvovala hapšenju svojih roditelja i konstatovao da je „takvo iskustvo traumatično za svako dijete, te da su mlađa djeca posebno ranjiva“. Međunarodna udruženja šefova policija izdala su i posebne protokole kod takvih hapšenja. Koji predviđaju odgađanje hapšenja dok se djeca ne uklone, modificiranje metoda takvih hapšenja, davanje djetetu igračke, dopuštanje roditelju da razgovara s djetetom prije nego što ga odvedu itd.
Specijalno državno tužilaštvo tereti Mijajlovića, zajedno sa još 10 osoba, za krivično djelo stvaranja kriminalne organizacije i krijumčarenje duvanskih proizvoda. Što je bio razlog da im se ekspresno odredi jednomjesečni pritvor.
SDT je, uz to, opet išao vrlo strogo i maksimalistički. Tražio je od Suda da se Mijajloviću odredi pritvor po četiri tačke: zbog opasnosti od bjekstva, zbog uticanja na svjedoke, zato što bi mogao ponoviti krivično djelo za koje se sumnjiči, te da se pritvori po tački 4 člana 175 Zakona o krivičnom postupku.
A što to konkretno znači, objasnio je njegov advokat Zoran Piperović:
– Ne znam kada je zadnji put nekome predložen pritvor po sve četiri tačke. Što se tiče tačke četiri, kada se ona slijedi, to je isto kao da vas osude. Tu se otprilike zaprijećenost kazne kreće od 3 do 15 godina.
Nema osnova za drakonske optužbe SDT-a
No, i pored ogromnog medijsko-političkog pritiska, predvođenog koncernom Vijesti i njihovim političkim krakom URE, sudija za istrage Višeg suda u Podgorici, Suzana Mugoša, presudila je da nema osnova za tako drakonske optužbe SDT-a.
Ta hrabra sutkinja je i pored višegodišnje lične satanizacije zbog suđenja i presude u slučaju „Državni udar“, i to u trenucima kada se protiv nje vodi isforsirani disciplinski postupak, prihvatila samo jedan zahtjev SDT-a. I to onaj da se Mijajloviću određuje pritvor zbog opasnosti od bjekstva.
Advokat Piperović je pokazao rezumijevanje za takvu odluku sudije, uz malu ogradu:
„Takva je medijska tortura i takav pritisak da bih se i ja, da sam na mjestu Suzane Mugoše, uplašio pa bih mu možda i ja odredio pritvor, da na mene ne krenu svi živi po Crnoj Gori. Ako govorimo čisto pravno i čisto zanatski, tačno je ono što vam sada ja kažem (trebalo je da odbaci sve 4 tačke p.a.)
Precizirajući: „Mijajlović je znao da ga Abazović već tri godine javno optužuje da je najveći švercer svega i svačega i da je htio, mogao je da pobjegne da se više nikad ne vrati u Crnu Goru.“ I za to je ponudio dokaz: „Mijajlović je trebalo da oputuje dan ranije u inostranstvo, a imao je povratnu kartu za 3. mart.“
Piperović je takođe potencirao nelogičnosti iz zahtjeva za određivanje pritvora Mijajloviću, podvlačeći da SDT nije pružio niti jedan dokaz gdje su cigare koje su navodno krijumčarene; da su navodni saučesnici nepoznati i na nepoznatoj lokaciji; da su cigare švercovane na neutvrđen način… A što se tiče uticanja na svjedoke, „SDT ne zna ko su ti svjedoci i na kojoj su adresi, pa se postavlja pitanje kako Mijajlović može da utiče na nekoga za koga ni država, ni predlagač pritvora ne znaju ko su i đe žive?“
Rušenje mita o SDT-u
Ako se po jutru dan poznaje, odnosno ako uporedimo optužnicu protiv Mila Božovića i ostalih sa kontroverznim zahtjevom SDT-a za određivanje pritvora Aleksandru Mijajloviću i ostalima, nećemo pogriješiti ako zaključimo da ni optužnica protiv njih ne može biti kvalitetnija, odnosno da će obilovati sa pretpostavkama, insinuacijama i pretencioznim zaključcima. Odnosno biće bez potrebnih dokaza. Što asocira na optužnice i prijeke sudove iz doba Informibora.
Suma sumarum: ovakve neprofesionalne, dijelom i skandalozne optužnice, ruše mit o SDT-u kao bastionu pravde u Crnoj Gori. Što zorno pokazuje da glavni specijalni tužilac Vladimir Novović mora hitno da počisti svoje dvorište. Jer, sve navedeno, na kraju, ide na njegovu adresu. I štetu.
I, što je još gore, na štetu istine i pravde u Crnoj Gori.
Veoma je važno: u konačnici, sve što se dešava sa navedenim optužnicama, moraju uzeti u obzir sudije koje odlučuju da li će optuženima u ovim i drugim procesima, za koje su ponuđena visoka jemstva, dozvoliti da se brane sa slobode. Ili će ih i dalje držati utamničene zbog tendencioznih, nestručnih i, zašto to ne nazvati pravim imenom, sklepanih optužnica punih raznih konstrukcija, neistina i nepostojećih dokaza. Pisanih kao one iz ’48.
A sve bjanko vjerujući na časnu riječ SDT-u i njegovim tužiocima.
